Dražen Žanko – Od stoljeća sedmog – Tekst pjesme
Mislili su neki već nas neće biti,
ni veselje svoje nisu znali kriti.
Raselit nas triba da nas manje ima,
nisu tu ni bili tad će reći svima.
Nek tuđinu grizu, roda znati neće,
bez jezika narod nema više sreće.
Djeca roda povist neće znati,
potom svoj na svome neće bit Hrvati.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
tom ne može nitko prošlost da izbriše,
varaju se i ne misle tako,
što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
tom ne može nitko prošlost da izbriše,
mi smo tu odavna svi moraju znati,
to je naša zemlja, tu žive Hrvati.
Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje,
branili smo časno mi ognjišće svoje,
čuvaše nam preci ovu rodnu grudu
nisu zbog slobode ginuli zaludu.
Al sad evo opet nova zora rudi,
posli dugih lita Hrvatska se budi,
tu na našoj zemlji naš se barjak vije,
crven bijeli plavi, više se ne krije.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
tom ne može nitko prošlost da izbriše,
varaju se i ne misle tako,
što se krvlju brani, ne pušta se lako.
Tko na tvrdoj stini svoju povist piše,
tom ne može nitko prošlost da izbriše,
mi smo tu odavna svi moraju znati,
to je naša zemlja, tu žive Hrvati!
Na kamenu tvrdom o tom slova pišu,
“Od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu”.
