Kraljevina Bosna – Dinastija Kotromanića
Bosna je još prije više od 1200 godina bila samostalna država. Imala je svoju vladarsku dinastiju, dvor, diplomatsku službu, arhiv, vojsku, dobro čuvane granice, novac, vlastito pismo – bosančicu, i svoju vjeru. Srednjovjekovna Bosna bila je izrazito bogata zemlja. Njezino osnovno bogatstvo bilo je rudno blago, metali: od zlata, srebra, bakra, žive, olova, antimona itd.
Prvi vladari Bosne nosili su titulu bana. Prvi od njih je čuveni, dobro poznati Kulin ban. Supruga mu se zvala Ojača, a kćerka mu se zvala Stana koja se udala u Hercegovinu, ali nakon smrti njenoga muža vraća se ocu u Bosnu.
Arhivska građa kaže da već u 9. st. postoji dokument koji govori o ratnom sukobu između Hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. koji je zaratio sa Bosnom, hrvatska vojska je prošla Bosnom, i u tom kontekstu se prvi puta spominje ban bosanski. To je prvi spomen vladara Bosne, no nalazi se u dosta dokumenata u periodu nakon, gdje se spominju banovi bosanski, najčešće iz nekih ratnih sukoba.
Prva bosanska prijestolnica nalazila se u Moštru kod Visokog gdje se nalazio dvor Kulina bana i njegovih prethodnika, a i nasljednika. Početkom 14. st. prijestolnica je prenesena u tvrdi grad Bobovac koji se nalazi u brdima iznad Kraljeve Sutjeske.
Dinastija Kotromanića
O starosti i porijeklu bosanske dinastije Kotromanića pisali su već njihovi suvremenici. U jednom dokumentu iz 13. st. za njih se kaže da su oni vladari Bosne od starine, a u jednoj povelji iz 14. st. kralj Tvrtko doslovno kaže da Kotromanići vladaju Bosnom od njenog postanka.
Tvrtko I. 1377. godine okrunio se za kralja u mjestu Mile kod Visokog (današnji Arnautovići), što je krunidbeno mjesto i svih kasnijih bosanskih kraljeva i Bosna je od tada kraljevina. Tvrtka je naslijedio kralj Dabiša, njega kraljica Jelena Gruba, zatim slijede: Ostoja, Tvrtko II., Stjepan Tomaš, te Stjepan Tomašević.
Od prvih banova, s koljena na koljeno su krvnom linijom prenosili nasljedstvo unutar dinastije. U neprekidnom nizu imamo članove vladarske dinastije sve do sredine 15. st.
Kraljevina Bosna je jedina zemlja na južnoslavenskim prostorima koja je među svojim vladarima imala ženu vladaricu, kraljicu Jelenu Grubu koja je Bosnom vladala od 1395. do 1398. godine.
Propast Bosanskog kraljevstva
1461. godine, Stjepan Tomašević, sin kralja Tomaša biva postavljen za novoga kralja Bosne. On se suočava s jakom prijetnjom od osmanskih osvajača i njihovim pretenzijama prema Bosni, te upućuje svoj apel za pomoć u odbrani od Osmanskog carstva. Ugarski kralj obećava pomoć Bosni 1462. godine, poslije čega kralj Stjepan Tomašević odbija platiti danak Osmanskom carstvu, čime je uvjetovala mir u Bosni. Godinu dana poslije, 1463. godine velika osmanska vojska, pod komandom Mehmeda II. napada Bosnu.
Prva bosanska tvrđava koja je pala, bila je stara bosanska kraljevska tvrđava Bobovac, koja je pala 21. svibnja 1463. godine, te kralj Stjepan Tomašević prelazi u tvrđavu u Ključu. Opkoljen osmanskim snagama odlučuje da se preda, nakon čega biva pogubljen. Poslije toga Bošnjani sklapaju neku vrstu mirovnog sporazuma sa Osmanlijama i u samo sedam dana predaju ključeve od još 20 tvrđava širom Bosne, koja od te 1463. godine, postaje dijelom Osmanskog carstva, a većina Bošnjana, prvenstveno bosanskih krstjana, prihvaća islam kao svoju vjeru.
Venecija je 14.06. 1463. pisala Firenci da je pred očima svijeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo.
Pogledajte odličan dokumentarni film u kojem istaknuti arheolog i historičar prof.dr. Enver Imamović objašnjava što se događalo sa Bosnom od 09. st. do kraja 15. st. Kako sam kaže: “Sve je to provjereno stotinu puta na osnovu stotinu dokumenata, sve je autentično.”
