Dinamo – Crvena zvezda
U dokumentarcu navijači, policajci i svjedoci otkrivaju da je kaos na Maksimiru tog 13. svibnja 1990. godine bio pomno pripreman. Film iznosi dokaze o diverziji u organizaciji, naoružanim Udbinim agentima na stadionu i misterioznom sastanku navijača i policije.
Održavanje utakmice 13. svibnja 1990. bilo je samo nekoliko tjedana nakon održavanja prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, na kojima se bila očekivana premoćna pobjeda onih stranaka koje su se zalagale za neovisnost Hrvatske.
Oko 3.000 Delija došlo je na utakmicu u Zagreb, i nekoliko sati prije utakmice po Zagrebu su se događale tučnjave između Bad Blue Boysa i Delija na ulicama. No, prave nevolje počele su dolaskom navijača na stadion. Predvođeni Arkanom, navijači Crvene zvezde krenuli su u rušilački pohod na južnoj tribini Maksimira nastojeći se probiti do mjesta gdje su bili Bad Blue Boys-i. Probivši zaštitnu ogradu počeli su napadati Dinamove navijače stolicama i noževima.
BBB su srušili ogradu na sjeveru i upali u teren kako bi se suprotstavili Delijama. Nakon proboja, BBB-si su bili silovito napadnuti od postrojbe specijalne policije, koji nisu pokazali sličan entuzijazam prema Delijama.
Prilikom sukoba s navijačima policajci su se pritom koristili palicama i suzavcem. Za par minuta, situacija se otela nadzoru jer je broj motiviranih navijača koji su ulazili u sukob bio veći od onoga što su specijalne snage mogle zadržati sa svojim mjerama, ljudstvom i opremom. Sat vremena kasnije, s desetcima ozlijeđenih, bitka je završila činjenicom da je u sukobima ozlijeđeno 79 “milicionera” i 59 gledatelja.
Usred cijelog nereda, nekoliko Dinamovih igrača ostalo je na terenu, dok su igrači Crvene zvezde već napustili teren i bili u svlačionicama. Dinamove su navijače od premlaćivanja branili Zvonimir Boban, Vjekoslav Škrinjar i trener Josip Kuže.
Zvonimir Boban
Zvonimir Boban, kapetan Dinama, napao je policajca koji je napadao Dinamovog navijača. BBB-si su se uskoro stavili u obranu Bobana poput tjelesnih čuvara. Zbog tog čina, Boban je postao svojevrsni “nacionalni junak”, dok su ga Srbi proglasili “nacionalistom”. Mnogo godina kasnije govoreći o spomenutom incidentu Boban je izjavio:
„Mogu samo reći da… sam reagirao na jednu… veliku nepravdu koja je bila toliko očita… da jednostavno čovjek s… s minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom ili čovjek koji ima osjećaj za… za minimalnu pravdu ne može ostat miran. Ne može ne reagirat na neki način. Ja sam kasnije bio isprovociran budući da… ja jesam psovao, svašta sam vikao milicajcima i tako bilo je, bilo je sigurno i s moje strane dosta provokacija prije nego što me onda milicajac udario i onda sam mu ja vratio.”
Zvonimir Boban
Zvonimir Boban bio je suspendiran od strane Jugoslavenskog nogometnog saveza na 6 mjeseci a protiv njega je bila podignuta optužnica od javnog pravobraniteljstva, jer fizički napad na miliciju bilo je kažnjivo djelo. Napadnuti policajac Refik Ahmetović javno je oprostio Bobanu taj napad.. Zbog 6 mjeseci neigranja Boban je propustio Svjetsko prvenstvo u Italiji.
Zlatko Kranjčar dvadeset godina kasnije o tom danu je rekao:
„13. svibnja dio je točke na i generacije 1990. koja je u sebi nosila revolt, a protiv tadašnjeg režima. Toga dana dala je poticaj stvaranju hrvatske države.”
Zlatko Kranjčar
Nikad odigrana utakmica Dinamo – Crvena zvezda za većinu Dinamovih navijača je dan koji označava početak srpske agresije na Republiku Hrvatsku.
