Ahdnama sultana Mehmeda El-Fatiha bosanskim franjevicma
Ahdnama je poznata kao najstariji dokumenat o ljudskim pravima u povijesti, 326 godina prije francuske revolucije (1789. godine), i 485 godina prije međunarodne deklaracije o ljudskim pravima (1948. godine).
Prilikom zauzimanja Carigrada 1. kolovoza 1453. godine, Sultan Mehmed II el-Fatih izdao je povelju carigradskom patrijarhu i stanovnicima kvarta Galate u Carigradu. Njome je Sultan garantirao patrijarhu da ga nitko neće uznemirivati niti remetiti.
Kada je deset godina kasnije 1463. godine ovaj isti Sultan Mehmed II osvojio Bosnu i pogubio posljednjega bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića predstavnik bosanskih franjevaca fra Anđelo Zvizdović (koji je umro 7. svibnja 1498. godine) izašao je 28. svibnja 1463. godine pred Sultana Mehmeda II el Fatiha na Milodraževo polje kod Kiseljaka, priznao ga za novog gospodara Bosne i zamolio da njegovim redovnicima da vjersku i imovinsku slobodu djelovanja.
Sultan je bio svjestan stoljetne utkanosti i važnosti franjevaca u Bosni, te kako bi spriječio njihovo iseljavanje izdaje povijesni dokument, Ahdnamu, koja glasi:
Prijevod Ahdname:
”On (tj. Bog) je jedini pomoćnik. (Tugra) Mehmed, sin Murad-hanov, vazda pobjedonosan! Zapovijed časnog, uzvišenog sultanskog nišana (znak) i svijetle carske tugre, osvajača svijeta je slijedeća:
Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam slijedeće: Neka niko spomenutim (kaluđerima) i njihovim crkvama ne pravi smetlje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od stanovnika moga carstva, – ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako, neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se slijedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhameda), i tako mi sablje koju pašem, – niko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi.
Napisano 28. maja u stanu Milodraž”
Ahdnama se i danas čuva u Muzeju Franjevačkog samostanu u Fojnici, u originalnom izdanju!
“Fra Anđelo je vjerovatno preko posrednika ugovorio susret sa sultanom El-Fatihom. Dogovor je pao i dogovorili su se da fratri trebaju, mogu i smiju ostati u Bosni, propovijedati svoju vjeru i služiti svome narodu. Taj dogovor je potvrđen pismeno. To je ta poznata Fojnička Ahdnama. Kao znak prijateljstva, dogovora, sultan El-Fatih je fra Anđela ogrnuo plaštem i taj se plašt od originalne turske svile čuva u Muzeju“, ispričao je fra Janko.
Franjevački samostan “Duha Svetoga” u Fojnici (crkva i samostan izgrađeni u 14. stoljeću), danas čuva oko 50.000 knjiga, među kojima je oko 10.000 knjiga starih nekoliko stoljeća. U Muzeju se nalaze i iskopine iz 10. stoljeća prije naše ere kao i predmeti iz 16. stoljeća, ali i Fojnički grbovnik iz 17. stoljeća. Muzej posjeduje i Muhamedov list, koji je izašao odmah nakon Ahdname, napisan je na bosančici, a potvrđuje ono što piše u Ahdnami.
“U biblioteci su najstarije inkunabule, knjige koje su nastale 1450 do kraja 15. stoljeća. Mi ih imamo 13. Ahdnama je iz 1463. godine. U samostanu imamo i sliku koja važi za najstariju sliku u BiH, na njoj piše 1328. godina. Radi se o drvenoj podlozi i vazi sa cvijećem na njoj”.
“Jako je lijepo kada dođu bošnjačka djeca sa strahom jer vide neke ljude u nekim haljinama, međutim, kad vide mnoge dokumente iz osmanskog perioda, Ahdnamu, onda im se usne razvuku u osmijeh. Kada dođu pravoslavci i vide mnogo ikona iz svoje liturgije bude im posebno drago”, ispričao je fra Janko.
Pogledajte galeriju slika:
