Goran Ćurković – Svjedočanstvo
Pogledajte kako izgleda život bez Boga i život sa Bogom!
Goran Ćurković je poznati splitski dugogodišnji ovisnik i beskućnik kojemu je život od malih nogu krenuo krivim putem. U Goranovom nevjerojatnom svjedočanstvu pogledajte kako na dječju psihu utječu odnosi i događaji unutar obitelji, utjecaj društva i starije okoline, utjecaj alkohola i heroina, utjecaj filmova, sustava i psihijatrije, sve njihove manjkavosti koji vode u propast.
Rođen je u katoličkoj obitelji u kojoj nije bilo vjere, nije se molilo i nije se išlo u crkvu. U obitelji je imao nekoliko tragedija. Njegova pokojna sestra je preminula nakon pada s petog kata, a brat je obolio od meningitisa i ostao gluhonijem kada je imao 1 godinu. Ti nesretni događaji najviše su utjecali na Goranovu majku koja je oboljela od depresije.. Otac mu je bio pomorac, a događaji koji su prethodili doveli su do toga, kako sam kaže, da ga odgaja ulica i televizija.
Sa 11 godina je pio, pušio i izlazio te je prvi puta priveden u policiju zbog krađe u dućanu. Kako kaže, otac mu je bio dobar i pošten čovjek, ali je imao problem jer nije znao razgovarati te se njegov odgoj svodio na to da ga je tukao, misleći da tako rješava probleme u Goranovom ponašanju.
S 13 godina umire mu mama. Nakon toga upada u depresiju jer nikada majci nije pokazao ljubav i svoje osjećaje, nikada ju nije zagrlio, poljubio, puno puta je to htio napraviti, ali nije mogao jer on je ”muškarac”. Prvi puta mu se javlja mržnja u srcu prema ocu i ”novoj mami” jer nije mogao shvatiti kako je otac zaboravio njegovu ”pravu mamu” nakon samo 8 mjeseci od njezine smrti i našao novu suprugu, a osjećao je mržnju i prema bratu koji je bio alkoholičar te ga nije bilo briga za obitelj. To ga je jako boljelo i nakon godinu dana odlučio je počiniti samoubojstvo te si je pucao u glavu kako bi tim činom mami iskazao tu nedorečenu ljubav. Nakon buđenja u bolnici slušao je razgovor između doktora kako operacija nije uspjela, metak je ostao u glavi te kako neće dugo živjeti.
Nedugo nakon oporavka počinje piti alkohol s tabletama, kao i pušiti marihuanu sa starijim društvom kako bi se i on osjećao starije i ”frajerom”, a zatim i konzumirati heroin, za koji su mu rekli da će riješiti sve njegove probleme, strahove i komplekse. Obolio je od epilepsije koja je prouzrokovala još dublju depresiju jer je osjećao sram i nelagodu. Kada je bio u “krizi” tražio je od oca novac, a kada ga nije dobio, došlo je do fizičkog obračuna te Goran ubada oca nožem u trbuh. Kada su ga pustili iz zatvora Goran je i dalje smatrao kako je otac kriv, da mu je dao novac bilo bi sve u redu. No, kada se bez trunke savjesti planirao vratiti kući, otac mu je rekao da je on izabrao ulicu umjesto obitelji i neka živi na ulici sa svojim prijateljima, a ako jednoga dana odluči biti čovjek neka dođe i obitelj će ga podržati. To je u Goranu proizazvalo još veću mržnju i inat zbog kojega sljedećih 9 godina živi kao beskućnik. Dijagnosticirana mu je i shizofrenija te je nekoliko puta bio na psihijatrijskom liječenju. Bio je pun živih rana, kako od igli tako i od samoozljeđivanja.
Jedne zimske večeri, dok je ležao u napuštenoj polusrušenoj kući sam kao pas, počinje razmišljati o svojoj obitelji, o svome djetinjstvu, i što je više razmišljao bilo mu je sve teže jer je na kraju dolazio do toga da njemu nitko nije kriv. Da je za sve ono što mu se dogodilo u životu jedini on glavni krivac, a ne obitelj i svi drugi, kako je smatrao cijeli život, tako opravdavajući zlo i gluposti koje je radio. Kada je došao do spoznaje da je on taj koji je sam sebi uništio život, počeo je plakati, počeo je moliti Zdravo Marijo (kako sam kaže, ”Ja, mrzio sam Crkvu, Boga, Gospu da vi to ne možete zamisliti, proklinjao i psovao od jutra do večeri, sam izmišljao psovke protiv Gospe da bi bio veći frajer) koja mi je ostala u glavi iz djetinjstva s vjeronauka. Cijelu noć sam plakao, cijelu noć sam molio Zdravo Marijo i govorio: Gospe moja, molim te uzmi me gore k sebi ili mi pruži ruku da promijenim ovaj svoj bijedni život, ja ne mogu više, umoran sam od svega.”
Jednoga jutra prišla mu je nepoznata gospođa u parku u kojem je bio na klupici te ga pitala poznaje li osobu po nadimku ”ćuke”, što je bio njegov nadimak..
Međugorje i Cenacolo
Sva oduševljena što ga je pronašla zahvalila se Gospi, izvadila mu osobnu iskaznicu i kupila autobusnu kartu za Međugorje. Samo mu je rekla: “Gorane, ti ideš u Međugorje. To ti je jedno malo mjesto u Bosni i Hercegovini, tamo se ukazuje Gospa, Ona te čeka i Ona će tebi pomoći.” Njegove misli su bile, ja sam shizofreničar, ali ova je luđa od mene. Kada je stigao u Međugorje prvo je ukrao 2 litre vina i krenuo u šetnju, gdje nailazi na udrugu Cenacolo. Kada su vidjeli Gorana u kakvom je stanju, odmah su ga primili i započeli program rehabilitacije.
Pogledajte s kakvim se teškoćama sukobljavao tijekom liječenja, kako je Gospodin strpljivo, mudro i u ljubavi vodio Gorana do katarze i spasenja po zagovoru naše majke Blažene Djevice Marije, te kakve su nevjerojatne stvari uslijedile u njegovom životu!
”Ima li ljudske logike da ona: Čehinja, 13 godina mlađa, ne zna Hrvatski jezik, ljepša od mene milijun puta, nije nikada imala dečka i došla je u Međugorje da se moli jer je mislila biti časna sestra. Ja: narkoman, alkoholičar, lopov, izrezan, istetoviran, metak u glavi, hepatitis C, epilepsija, shizofrenija, i što je najljepše od svega, kada bi se nasmijao imao sam 3 zuba.”
Pogledajte u drugom dijelu Goranovog svjedočanstva kako je rastao u molitvi i vjeri, kako je dobio prvi ”direktorski” posao u održavanju wc-a u sklopu crkve u Međugorju, kako se zaljubio i kako je uspio osvojiti suprugu Katarinu, kako je njena obitelj reagirala na njihovu vezu, kako se susreo s ocem nakon dugo godina i što kaže o svetoj ženi koju je mrzio i htio 2 puta ubiti jer nije njegova ”prava mama” dok je ona svaki mjesec svih 9 godina uplaćivala mise za njegovo obraćenje, kako svu ljubav koju nije davao svojoj mami sada daje njoj jer je zaslužila i jer je ona jedna sveta žena, o prijateljstvu s ocem i suzama kada se posjećuju jer ne mogu vjerovati kako se sve okrenulo, o bratu koji već dugo godina ne pije i o njegovoj obitelji, o tome kada je došao u Međugorje nikada više nije imao napade epilepsije, kako su nestali svi strahovi i paranoje kao i hepatitis C od kojeg je bolovao 15 godina, o supruzi i djeci te svom načinu života danas.
Goranova svjedočanstva, razgovori i savjeti potaknuli su preko 80 ovisnika, djevojaka i muškaraca iz cijele Europe da promijene svoj život i potraže pomoć u komuni. Kaže da nema veće radosti kada mu dođe neki roditelj, ili neki dečko nakon 4-5 godina kojeg si skroz zaboravio, i kaže hvala ti prijatelju, da nije bilo tebe ja bi već odavno bio mrtav.
Bogu hvala!
