Jean Michel Nicolier

Jean Michel Nicolier poznatiji kao “Francuz” rođen je 1966. godine u Vesoulu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na televiziji je vidio ratna dešavanja u Hrvatskoj, te se odlučio priključiti i pomoći tim ljudima kako je rekao majci:

Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.”

U srpnju 1991. godine priključuje se Hrvatskim obrambenim snagama (HOS). Potaknut nepravdom prema hrvatskim braniteljima dragovoljno je otišao braniti Vukovar.

Jean-Michel branio je Sajmište, gdje je ranjen 09.11. i ostaje u vukovarskoj bolnici do 20.11. kada dolazi do pada Vukovara i ulaska Jugoslavenske narodne armije u Opću bolnicu Vukovar. Jean je odveden sa ostalim ranjenicima, medicinskim osobljem i civilima na Ovčaru gdje biva pogubljen.

Njegovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni jer su tijela iz skupne grobnice preko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto. Jean Michel Nicolierova majka danas živi u Hrvatskoj i u nadi iščekuje dan kada će moći dostojno pokopati kosti svoga sina.

U čast svemu što je napravio za Vukovar i Hrvatsku, most u središtu Vukovara nazvan je po njemu. Uz most postavljeno je i njegovo spomen-poprsje.

Jean-Michel Nicolier posthumno je odlikovan:

2006. godine Jean-Michelu Nicolieru posmrtno je dodijeljena Spomen plaketa “Vukovar 1991“, koju je u ime obitelji hrvatskog dragovoljca preuzeo konzul veleposlanstva Republike Francuske u Hrvatskoj, Rodolphe Le Dref.

2011. godine Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović posmrtno je odlikovao Jean-Michela Nicoliera, Redom Nikole Šubića Zrinskog za iznimnu hrabrost i junaštvo koju je iskazao u obrani Vukovara. Odličje je preuzela njegova majka Lyliane Fournier.

2011. godine Jean-Michelu Nicolieru posmrtno je dodijeljena Počast županije, priznanje Vukovarsko-srijemske županije za ljubav, odanost i hrabrost u Domovinskom ratu.

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu.” Zašto kao dragovoljac? “Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu.” Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? “Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.” – rekao je u svom zadnjem intervjuu prije smrti.

Hvala mu na svemu, počivao u miru!

 

Komentiraj

Molimo unesite komentar
Molimo unesite svoje ime